Test intolerancije na hranu

Utjecaj načina prehrane na naše zdravlje stara je, ali uvijek aktualna tema. Danas je pravilna prehrana nezaobilazna mjera u liječenju i prevenciji bolesti. Brojne studije, u proteklih 25 godina, pokazuju da 55% ljudske populacije pokazuje hipersenzibilnost, tj. reakciju organizma na određenu hranu, pića i aditive u hrani koji se svakodnevno konzumiraju. Ovakva reakcija organizma se naziva intolerancija i može biti urođena ili stečena tijekom života.

Znači, intoleranciju na hranu ili nealergijsku preosjetljivost na hranu možemo jednostavno definirati kao zakašnjelu patološku reakciju na hranu, piće i aditive u hrani.
Intolerancija na hranu uzrokuje čitav niz simptoma u jednom ili više organa i organskih sustava, a nastaje uslijed nedostatka specifičnih kemijskih tvari ili enzima potrebnih za probavu hrane, ali i zbog patološke reakcije na neke uobičajeno prisutne tvari u hrani. Ovakva nealergijska preosjetljivost nastaje kao posljedica urođene greške u genetskom kodu nekog od enzima, uključenih u složene metaboličke procese. Ovakav poremećaj već se javlja u dojenačkoj dobi, a dijagnoza se potvrđuje genetski na molekularnom nivou. Primjer za ovakvu vrstu poremećaja su fenilketonurija, mliječna intolerancija uslijed nedostatka laktaze i favizam.

Intolerancija nije isto što i alergija na hranu. U praksi često dolazi do zabune u dijagnostici alergije i intolerancije na hranu. Prava alergija na hranu karakterizirana je prisutnošću IgE antitijela, a sve ostale hipersenzibilizacije ili negativne farmakološke reakcije na hranu mogu se smatrati intolerancijom.

Alergijske reakcije na hranu, uobičajeno, su vrlo burne te ih karakterizira jaka reakcija imunološkog sustava na određene namirnice. Simptomi alergije na hranu se javljaju u vidu otežanog disanja, učestalog kihanja, osipa i raznih iritacija kože, curenja nosa, umora, dijareje, povraćanje ili anafilaktički šok. Simptomi se obično pojave nekoliko minuta poslije konzumiranja ili uslijed kontakta s određenom hranom, a mogu se pojaviti i sa zakašnjenjem od dva sata. Za razliku od intolerancije na hranu, alergije na hranu su rijetke.

Najčešći primjeri hrane koja izaziva alergiju su kikiriki, jaja, kravlje mlijeko, pšenica, kvasac i školjke. Kada je naš organizam izložen izvoru alergije automatski stvara specifična antitijela (IgE) koja se suprotstavljaju alergenima iz hrane. Alergijske reakcije na hranu znatno se razlikuju po svojoj ozbiljnosti, a neke čak mogu biti i smrtonosne.

Zbog naše individualnosti ispravna i zdrava hrana za jednu osobu, može biti štetna i toksična za drugu osobu.

Ako znamo da određene namirnice za pojedine skupine ljudi mogu biti opasne pa čak i otrovne, a u isto vrijeme za druge ne, onda se samo po sebi nameće zaključak da hrana može biti za jedne otrov, a za druge lijek. Bit testa intolerancije na hranu je da saznamo što je za naš organizam štetno, a što nije.

Intolerancija na hranu koja nije posredovana IgE antitijelima kronične je naravi s prikrivenim simptomima te ju je teže dijagnosticirati od alergije. Simptomi intolerancije jako variraju od osobe do osobe, a često nas i navedu na potpuno krivi trag. Tu dolazi do izražaja znanje, praksa i „nos“ liječnika da zna prepoznati pravi trag koji će nas u konačnici dovesti do ispravno dijagnosticiranog uzročnika intolerancije.
Kod alergija na hranu prilično je jednostavno postaviti dijagnozu jer IgE antitijela stvaraju jasnu i burnu sliku koja svjedoči o uzroku i posljedici, dok se kod intolerancije simptomi javljaju par sati do dva dana nakon uzimanja hrane ili pića.

Simptomi intolerancije na hranu:
KOŽA
osip, svrbež, urtikarija, angioedem, dermatitis, ekcem, psorijaza i akne

RESPIRATORNI SUSTAV
otok nosne sluznice, rinitis, sinusitis, nadražaj ždrijela, astma i suhi kašalj

PROBAVNI SUSTAV
grčevi u trbuhu, vrijedovi u usnoj šupljini, mučnina, vjetrovi, proljev, zatvor i sindrom iritabilnog crijeva

NEUROLOŠKI
glavobolja, migrena, vrtoglavica i omaglica

PSIHOLOŠKI
gubitak motivacije, tjeskoba, letargija, depresija, umor i hiperaktivnost kod djece

OSTALO
artritis, fibromijalgija, otečeni zglobovi i vrlo često pretilost